Ostarjeli deda, poslije burnog života,u poznoj starosti,
poželi da ga sahrane u lijepoj narodnoj nošnji. Kada je dobio penziju kaže
sinovima da odu u Mladenovac i kupe jedno narodno odijelo. Medjutim,
sinovi rekoše:
“Nemoj sada treba da kupimo koncentrat za svinje.”
Kada je primio drugi put penziju stari čovjek ponovi predlog.
“Nemoj tata sada treba da kupimo malom Jovi cipelice.” I tako iz mjeseca u mjesec.
Stari čovjek se nekoliko puta obeznani ali ipak dodje sebi kada su
ukućani već pomislili da je došao kraj. Peti put kada je obamro sinovi
rekoše da je to sigurno kraj i nabaviše sanduk i staviše ga unutra.
Mladjeg sina počne da grize savjest i predloži bratu i sestri da ode u
Svilajnac da kupi odijelo. Stariji sin, praktičar, kaže:
“Skupo je to zadovoljstvo, znaš koliko danas koštaju sahrane, trebaće
nam novac”.
Æerka reče: “Bato, kupio si u Svilajnac novu trenerku pa ćemo ga lepo
doterati u trenerku”.
Kada je sahrana krenula deda je od silnog ljuljanja kovčega polako dolazio sebi.
Sluša cerku kako nariče: “Ajoj tato moj kako ću ja bez tebe”,
“Ajoj tato a kude si mi ti krenuo” …
Tata naglo gurnu poklopac i grmnu: “Na olimpijadu, gadovi jedni.”

27.01.2009. Kategorija Svaštara